Program „Izvaninstitucionalna skrb – modeli prevencije institucije“ se provodio kontinuirano od rujna 2010. do svibnja 2013., a financiran je iz sredstava Ministarstva socijalne politike i mladih. Cilj programa je bio razvoj prioritetnih izvaninstitucionalnih usluga socijalne skrbi s ciljem prevencije institucionalizacije i povećanja socijalnog uključivanja korisnika. U sklopu programa pružane su sljedeće socijalne usluge: privremeni i prijelazni smještaj, poludnevni boravak i mobilna služba podrške.
Privremeni smještaj
Cilj privremenog i prijelaznog smještaja je prilagodba korisnika koji dolaze iz institucija, na život u stambenoj zajednici, te prevencija privremene kao i eventualno trajne institucionalizacije osoba s teškoćama koje žive u obitelji.
Privremeni smještaj je usluga koju koriste osobe s teškoćama koji žive u obitelji, a kroz koju se zadovoljava potreba obitelji za privremenim smještajem osobe u izvanobiteljsku sredinu (zbog bolesti, putovanja, odmora članova obitelji). Na taj način se također omogućava osobi i obitelji koji koriste uslugu, uvid u prednosti organiziranog stanovanja koji predstavlja alternativu institucionalnoj skrbi.
Prijelazni smještaj omogućava deinstitucionaliziranom korisniku da se uz sveobuhvatnu podršku (24 sata) bolje prilagodi životu u zajednici. Za vrijeme trajanja prijelaznog smještaja procjenjuju se želje, potrebe i mogućnosti osobe i izrađuje se individualni plan korisnika.
Poludnevni boravak
Cilj poludnevnog boravka je razvoj znanja i vještina u svrhu bolje integracije u zajednicu, te podizanje razine socijalne kompetencije i razvoj samospoznaje i samopoštovanja .
Poludnevni boravak uključuje:
– radionice domaćinstva,
– kreativne radionice,
– radionice samozastupanja,
– podršku psihologa i defektologa
– sportsko-rekreativne aktivnosti.
Mobilna služba podrške
Cilj mobilne službe podrške je postizanje optimalne neovisnosti u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života, a time i poboljšanja kvalitete života. U okviru usluge radni terapeut odlazi u domove djece s teškoćama u razvoju; radi na učenju aktivnosti dnevnog života kroz igru, usvajanju vještina samozbrinjavanja, provođenju vježbi s ciljem razvoja senzomotornih sposobnosti, provodi edukaciju članova obitelji u postupanju sa djecom i psihološku podršku,te provodi adaptaciju prostora u kojem dijete živi, igra se ili uči.