Samozastupanje se provodi kontinuirano od 2007. godine s ciljem razvoja socijalnih vještina korisnika.
Samozastupanje kao socijalnu vještinu, točnije kao skup socijalnih vještina osobe s intelektualnim teškoćama najčešće ne posjeduju. Radi se o skupini koja je dugo bila izložena nepovoljnim okolinskim uvjetima (stigmatizacija, stereotipi, predrasude), odnosno okolini koja u manjoj mjeri potiče njihov socijalni i kognitivni razvoj.
Zaštićivanje tih osoba od strane roditelja, odnosno djelatnika u institucionalnim životnim uvjetima nije im omogućilo razvijanje navedenih vještina koje su druge osobe uglavnom razvile od ranog djetinjstva što je dovelo do njihove pasivizacije i do usvajanja stava da drugi trebaju odlučivati umjesto njih.
Kroz komunikacijske radionice korisnike se potiče da provode izbore, donose odluke, rješavaju probleme i preuzimaju odgovornost kako bi mogli realizirati autonomiju u svakodnevnom životu, ekonomsku samostalnost i pravo na integrirano življenje.